Nastade bogatstvo boja. Svaki cvijet pričao je svoju priču i svaki je bio poseban i različit pa učiteljica oduševljeno reče:

„Toliko boja u suncu jutra,
toliko boja u dugi ima,
toliko mnogo boja u cvijeću

hajde da ih naslikamo sve.“

Druga učiteljica se naljuti vidjevši crteže pa upita: „Zašto niste nacrtali svi isti cvijet? uz ponavljanje sljedećih stihova:

„Svi znaju, crveno je cvijeće
i uz njeg zeleno lišće ide
ne treba ga nikad drukčije slikati
jer takvim ga oduvijek svi ljudi vide.” 

Učenici odgovaraju na učiteljičina pitanja pa dolazimo do sljedećih zaključaka. Govorimo li ovdje o cvijeću ili o nama? Promislite!

Da, govorimo o nama! Tko je poseban, tko je jedinstven, različit? Da, to smo mi! Svi smo različiti, ali jednako važni i vrijedni. Iz dana u dan učimo jedni od drugih, gradimo prijateljstva, dijelimo emocije, proširujemo vidike i zajedno rastemo, napredujemo, griješimo, plačemo i smijemo se.

Nakon razgovora o našim odnosima pročitali smo pjesmu Cvijeće je crveno i komentirali dječakova iskustva s učiteljicama koje je imao. Razlikuju li se? Razgovarali smo o pristupu obje učiteljice, komentirali njihove postupke te izražavali vlastito mišljenje i dijelili svoja iskustva. Nakon donesenih zaključaka i rasprave sat je zaokružen rješavanjem testa kreativnosti i pisanjem poruka, savjeta i zahvala učiteljima i učiteljicama te smo se svi složili s riječima Williama Glassera:

Dobro iskustvo s dobrim učiteljem

ključ je dobrog učenja bilo čega.

Josipa Citerbat, voditeljica projekta