Jutro pred polazak je počelo užurbanim tempom. Na stolu su me dočekale zdrave žitarice koje sam pokušala izbjeći, ali me je mama uhvatila na djelu. Brzo sam s mamom spremila kofer do kraja i s tatom krenula na kolodvor. Put se otegnuo i dugo je trajao. Kada smo napokon stigli, upoznala sam cimerice koje su bile sa mnom dijelile sobu. Zajedno s cimericama krenula sam istraživati hotel, u kojem smo se nastavnica Marijana Fajgli ja zamalo izgubile pri traženju dvorane za okrugli stol. Na okruglom stolu su svi Lidranovci dobili priznanja i zbornik svih naših literarnih uradaka. Bila sam ponosna i sretna.

Bilo je uzbudljivo kada sam upoznala svoje susjede koje su bile odmah u sobi do mene. Stekla sam nove prijatelje i proširila poznanstva. Zajedno sa susjedima išla sam na bazene  i kupala se dva sata. Drugi dan sam išla u obilazak grada i fotografirala sve što sam vidjela.

Učenici osnovnih škola izveli su u Primoštenu 21 dramsku predstavu i 41 pojedinačni scenski nastup, predstavili su 15 školskih listova i 9 radijskih emisija te 30 literarnih radova (moj literarni rad Moja staza je bio među njima) i 15 novinarskih radova. Na smotri LiDraNa sudjelovalo je gotovo 300 učenika i njihovih učitelja mentora.

Na kraju je došao dan polaska u Slavonski Brod. Bilo je to lijepo i nezaboravno iskustvo koje ću zauvijek pamtiti. Na žalost, sve što je lijepo kratko traje!

Moj rad kojim sam predstavljala našu školu:

Moja staza

Svi znaju da je budućnost važna. Tko ne misli tako, trebao bi poslušati svakodnevne razgovore u mojoj obitelji.

„Ako ne budeš mislila na vrijeme, neke želje nećeš u budućnosti ostvariti“, kaže moj tata.

Mama dodaje: „Uči, uči, budućnost će ti biti lakša.“

Djed mirno, tužnim glasom, nastavlja savjetovati: „Jako je važno koliko se sad trudiš, ako se ne budeš trudila dovoljno, mirovina će ti biti mala kao moja.“

„Baš me zanima kakvo će vrijeme biti sutra“, javlja se baka iz kuta jer i ona misli o budućnosti.

Ja o budućnosti razmišljam često, ali ona za mene ne izgleda kao mala mirovina  ili kišni oblaci na bakinoj vremenskoj prognozi. Ja budućnost vidim u ormaru punom šarenih haljina ili u modnom salonu, a ponekad vidim i kako mi namiguje stetoskop iz moje ordinacije. Želim činiti dobre stvari za druge, liječiti, dizajnirati lijepe haljine, poučavati strane jezike. Dok žurno spremam svoju sportsku torbu i trčim na trening, sve moje želje čine mi se nadohvat ruke.

Ja ću u budućnost uplesati baletnim koracima.

Ostale fotografije pogledajte u foto-galeriji.