Dobar dan!

Ja sam Šešir! Dolazim iz dola. Dok sam jedan dan šetao puteljcima između prostranih njiva, primjetio sam, jesen je stigla. Susreo sam prijatelja Žira koji mi je ispričao što se sve događa u našem dolu.

„Možeš zamisliti“, rekao mi je Žir, „kukuruz je dobio zlatnožutu boju, lišće je postalo smeđe i crveno, palo je s drveća i prekrilo travu!“

„Hmmm…“, zamislio se žir, „i ja ti sada u toj svoj zbrci ne mogu pronaći svoj šešir koji mi je pao. Zamolio sam i prijatelja šipka da mi ga pomogne pronaći. A sada molim i tebe prijatelju, ako ga slučajno vidiš, vrati mi ga!“

„Je li netko vidio moj šešir? Jer što je žir, ako nema šešir?!“ rekao je na kraju Žir.

Anita Nikolić, 5.a

Bok, ja sam šešir Jesenko!

Ispričat ću vam priču o sebi. Ona počinje ovako...

Puhao je jak vjetar. Vjetar me nosio i tako sam lebdio visoko u zraku. Prolebdio sam cijeli svijet. Sve oceane i sve kontinente. Čuo sam i vidio sve stanovnike država. Kinezi i njihov govor su mi bili najsmješniji. Svidjela su mi se i francuska slikarska umijeća. Divio sam se Eiffelovom tornju...

I tako sam lebdio i sanjario mjesecima sve dok vjetar nije stao. Sletio sam na nekakvo pusto mjesto. Bilo je tmurno. Nigdje nije bilo nikoga. Osjećao sam se tužno, uplašeno i usamljeno. Tako sam stajao danima i danima, a vjetar još nije zapuhao. Stigla je jesen. Lišće je opadalo. Padala je kiša. Bio sam sav mokar. Po meni se počelo lijepiti lišće i jesenski plodovi. U početku mi se to nije svidjelo. Htio sam da to što prije padne s mene. Poslije mi se to svidjelo.

Odjednom je zapuhao jak vjetar. Bio sam toliko sretan kada me vjetar digao u zrak da se to nije moglo opisati. Opet sam lebdio u zraku i sanjario. Nije mi bilo jasno kako to sve lišće i plodovi nisu pali s mene.

Dok sam lebdio u zraku razmišljao sam i proglasio se prvim jesenskim šeširom.

Mihaela Ereš, 5.b

Moj je šešir jako plodan,
Moj je šešir jako zgodan,
Moj je šešir jako velik,
Moj je šešir jak k'o čelik.

Moj je šešir svima poznat
Ljudi misle da je grozan!

Nikola Agatić, 5.a

Šešir Jesenko

Jedan šešir Jesenko živio je u sobi male curice. Svaki dan je razmišljao zašto se zove Jesenko kad nema ništa jesensko na sebi.

To su čuli i neki jesenski plodovi. Rekli su mu kako ga oni mogu učiniti jesenskim šeširom. No on im nije vjerovao pa je u tuzi zaspao.

Dok je on spavao, jesenski plodovi su legli na njega i jednostavno se zalijepili. Kada se probudio pogledao se u ogledalo i divio se sam sebi. I sada je on pravi jesenski šešir.

Iris Ivančić, 5.b

Ovo je moj novi šešir Šeširko Šaren Listić.

Ispričao mi je priču kako je bio u vlasništvu jedne djevojčice Nine. Bacila ga je kada je bila zima. Mislila je da je ružan, star i nije više u modi. Smrzavao se dok su na njega padale hladne, snježne pahuljice.

Došlo je proljeće. Pun cvijeća Šeširko Šaren Listić se nadao kako će Nina doći po njega. Došlo je ljeto, ali Nine nije bilo.

I došla je i jesen. Jesen se zapitala zašto je tužan. On joj je sve objasnio. A jesen mu reče:

- Prijatelju dragi, ne budi tužan sad ću te ukrasiti svojim prekrasnim plodovima. Kada te neko nađe bit će sretan što te ima.

- Hvala ti puno, prijateljice. – odgovorio je veselo Šeširko Šaren Listić.

Ana Katarina Babić, 5.b

Jesenski šešir

Jednoga dana sam se popeo na djedov tavan. Volim pronalaziti stare stvari.

Naišao sam na jedan slamnati šešir koji je prekrila prašina. Stresao sam prašinu s njega i stavio ga na glavu.

„Baš je lijep, šteta što je odbačen!“ pomislio sam.

Budući da je bila jesen, sjetio sam se. Idem u potragu da pronađem jesenske plodove. Sakupljao sam lišće šarenih, toplih boja i raznovrsne plodove. Počeo sam ga ukrašavati i šešir je bio sve ljepši.

Stavio sam ga na glavu i ponosno odšetao do škole.

Adrian Garić, 5.a