Početci olimpijskih igara odvijali su se u Olimpiji na grčkom poluotoku Peloponezu. Bila su to sportska natjecanja koja su prema mjestu održavanja dobila naziv igre olimpijade.
Nitko ne zna kada su počele, ali prvi pisani trag potječe iz 776. Godine prije Krista. Igre su se održavale na istom mjestu svake četiri godine, a to četverogodišnje razdoblje dobilo je naziv olimpijada te je predstavljalo jedinicu vremena. Naime, vrijeme se tada češće mjerilo u olimpijadama nego u godinama.
Športaši su trenirali i natjecali se bez odjeće. Grci su smatrali da ljepota gologa tijela odražava unutarnju ljepotu čovjeka i da oslikava ravnotežu tijela i uma te da bavljenje športom pomaže u uspostavi ravnoteže. Športaši su prije vježbanja mazali tijelo maslinovim uljem i posipali se sitnim pijeskom.
Ulje i pijesak pomagali su u regulaciji tjelesne temperature i stvarali zaštitu od sunca, ali i od trenerove palice kojom bi ih udarao ako ne bi pravilno izveli vježbu.
Pobjednici igara dobivali su vijenac od maslinovih grančica. Pobjednik je dobivao i crvenu vunenu vrpcu te palmin list. Pobjednik je bio slavan. Klesali su se njegovi kipovi i o njemu pisali stihovi. U nekim polisima kovao se novac s likom pobjednika da ne bi bio zaboravljen.
Olimpijske igre modernog doba
Nadahnut antičkim igrama olimpijade, francuski povjesničar Pierre de Coubertin (1863. -1937.) osmislio je suvremene olimpijske igre i 1894. u Parizu osnovao Međunarodni olimpijski odbor.
Prve olimpijske igre modernog doba održane su 1896. u Ateni. Prema izmijenjenim pravilima, te su igre natjecanje športaša iz cijeloga svijeta i održavaju se svake četvrte godine u velikom broju sportova.
Natjecati se mogu svi osim žena, kojima je sudjelovanje dopušteno tek 1900. na Olimpijskim igrama u Parizu, i to samo u tenisu i golfu. Zbog predrasuda se smatralo da žene koje se bave sportom gube na ženstvenosti, da čak postaju neplodne ako se bave sportom. Predrasude su postupno nestajale i situacija se polako mijenjala.
Porast popularnosti zimskih sportova doveo je do Prvih zimskih olimpijskih igara koje su održane 1924. u Francuskoj. Danas se ljetne i zimske olimpijske igre održavaju naizmjence svake druge godine.
Hrvatski olimpijski odbor
Hrvatski olimpijski odbor utemeljen je 10. rujna 1991. Godine. Privremeno priznanje Međunarodnog olimpijskog odbora uslijedilo je 17. siječnja 1992., što nam je omogućilo sudjelovanje na 16. zimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu i 25. ljetnim olimpijskim igrama u Barceloni. Konačno priznanje uslijedilo je 24. rujna 1993.
Ciljevi HOO-a su skrb o širenju olimpijskih načela, etičkih i moralnih normi u športu, poticanje, promicanje i skrb o cjelokupnom hrvatskom sportu te njegovo predstavljanje pred MOO-om i odgovarajućim međunarodnim sportskim organizacijama i udruženjima, usklađivanje, poticanje i skrb o aktivnostima nacionalnih sportskih saveza, skrb o razvoju i promicanju sporta na državnoj razini te poticanje organizacije i usklađivanje sporta na razini županija, gradova i općina, kao i poticanje i skrb o svekolikom hrvatskom sportu.
Olimpijski dan
Svakog 10.rujna u Hrvatskoj se obilježava Olimpijski dan kako ne bismo zaboravili na sve sportske i ljudske vrijednosti koje promiče zdrav život. Ne kaže se uzalud: „U zdravom tijelu zdrav duh.“
I ove godine su se u našoj školi održala sportska natjecanja. Učenici nižih razreda Olimpijski dan su proveli u Područnoj školi na Jelasu, a učenici viših razreda na Klasijama. Peti i šesti razredi su se natjecali u graničaru i povlačenju užeta. Najjačim se pokazao 6.c razred čiji je tim najsnažnije vukao uže. Sedmi i osmi razredi su igrali nogomet i povlačili uže. U nogometu je pobijedio tim s Plavog polja, a u povlačenju užeta najjači je bio tim 8.b razreda. Svi su se zabavili, a i vrijeme nas je poslužilo tako da je to bio savršen dan.
Niži razredi naše škole obilježili su Olimpijski dan u srijedu, 10. rujna sudjelujući u različitim sportskim aktivnostima. Učenici MŠ boravili su na školskom igralištu, dok su učenici PŠ ovaj sportski dan proveli na nogometnom igralištu „Breza“ i dječjem igralištu u blizini nogometnog stadiona „Amater“. Drugi razredi imali su više štafetnih igara, kao što su prenošenje loptice žlicom, kotrljanje i trčanje s loptom. Treći i četvrti razredi pridružili su im se u štafetnim igrama te su svoje snage odmjerili u nogometu i igri graničara. Uvjerili smo se toga dana kako je zaista u zdravom tijelu zdrav duh.