Matija: Znamo daje Vaša knjiga Twist na bazenu jedna od najpoznatijih knjiga za mlade. Ima li sličnosti s vašim životom?

Jadranko: Apsolutno da, to je baš autobiografska knjiga. Ja sam „imao sreće“ da sam se rodio u nesretnoj obitelji pa sam mogao o njoj pisati. Da sam se rodio u sretnoj i da sam pokušao pisati o sretnoj obitelji, to nitko ne bi objavio. Moje knjige su hrabrenje djece koje su se slučajno rodila u nesretnim obiteljima jer ona onda vide da postoji izlaz da uz dosta učinje i nešto malo sreće mogu i oni postati zadovoljni ljudi poput mene.

Matija: A zašto se vaša knjiga zove Twist na bazenu?

Jadranko: Zato što je tamo bio jedan bazen gdje je jedna grupa koja je je svirala pokušavala oživjeti taj bazen. Bazne je bio zapušten pa je grupa dječaka mislila da ako ga oni započnu oživljavati, taj bazen da će se vratiti u prvobitnu funkciju. U gradovima koji nisu uz more, bazeni su velika stvar gdje se djeca skupljaju, plešu, simpatije se javljaju. Ta grupa dječaka mislila je kad oni nešto krenu malo čistiti i odrasli će prihvatiti i srediti bazen pa će se opet plesati twist kao i nekada.

Matija: Je li postojala neka Liljana u vašem životu?

Jadranko: Da, postojala je. Ona je bila nastavnica u osnovnoj školi. Sad je u mirovinu kao i ja jer smo dosta stari, imam 72 godine. Ona imala za lektiru cijeli život knjigu u kojoj je ona jedna od glavnih likova. Ako ste čitali knjigu, onda znate da su se dječak Ado i Ljiljana poljubili i da je to bio prvi njihov poljubac, zato sam joj znao govoriti da pazi s kim se ljubi u osnovnoj školi jer sve to može dospjeti u literaturu.

Matija: Imate li vi neke svoje književne uzore

Jadranko: Da, jedan od mojih najvećih uzora je Albert Camus. S njim ćete se sresti kasnije u srednjoj školi. Apsurdnost života o kojoj je pisao me razbudila u srednjoj školi.

Matija: Planirate li napisati neku novu knjigu?

Jadranko: Upravo mi izlazi nova knjiga. Prvo sam objavio Twist na bazenu, njezin nastavak je Pidžama blues, a nova knjiga Sve je to rock and roll zaokružuje cjelinu.

Matija: Mislite li da su se mladi promijenili od vremena kad ste napisali Twist na bazenu?

Jadranko: Pa jesu, ali smijeh i dalje ostaje isti kao i prije. Mislim da se djeca danas dovoljno smiju kao i nekada isto žele što smo i mi željeli, lakše proći u školi, biti kampanjci, što manje učiti i dobivati što bolje ocjene. Jedino što vas razlikuje od nas su tehnički dodatci koji će vam pomoći da brže odrastete.

Matija: Kakve su uspomene nosite iz Vašega đačkoga života -  najgori predmeti, neke lijepe uspomene?

Jadranko: Nisam nikad imao problem u školi. Najgori predmet mi je bio matematika jer u njoj nije bilo slobode, samo stroga pravila računanja. U Hrvatskom jeziku svatko može pisati na svoj način, svaka glava je imala svoju priču i svoj sastavak. Poslije sam zavolio TZK  jer sam se bavio sportom.

Matija: Zašto ste baš studirali komparativnu književnost

Jadranko: Zato što sam uvijek volio čitati. Prvo sam bio vojni pilot, kad sam to napustio želio sam biti filmski redatelj, ali se nisam uspi upisati na Akademiju

Kako me književnost zanimala mislio sam da ću pišući knjige napraviti i scenarij prema kojem će se snimiti film. Kako posjećujem škole, možda će se međuu vama jednoga dana naći neko tko će postati redatelj pa će reći: „Joj bio je tamo neki lik i bio je neki roman koji mi se svidio pa ću napraviti po tome film!“

Matija: Koristite li ikakvu društvenu mrežu?

Jadranko: Koristim facebook i you tube. U Ivanić Gradu  vodim emisiju na portalu Volim Ivanić Već smo devedesetak razgovora obavili sa značajnim ljudima u Ivaniću koji su na području kulture, sporta i novinarstva dali nešto našem gradu. Snimam te emisije koje se isto tako mogu naći na našem portalu. Uređujem emisiju Gradsku skicu. Kada za 100 godina netko bude htio proučavati kako se živjelo u Ivaniću, imat će dobar uvid kroz te emisije.

Matija: Kako provodite svoje vrijeme, imate li kakve ljubimce, djecu?

Jadranko: Imam djecu od 45 i 40 godina. Bavim se sportom, evo tri do četiri puta tjedno igram tenis kad je moguće, sad je zime pa ću vjerojatno ići jednom tjednom. Volim putovati, i dan danas putujem. Volim biti na moru, imam kuću na Krku često tamo odlazim. Ne čitam toliko puno kao nekada sada, čitam samo iz koristi.

Matija: Baš nam je drago što ste došli u našu školu i jedva čekamo vaš sljedeći dolazak

Jadranko: Hvala vam lijepo. Bio sam u vašoj školi  2019. godine pa ćemo se za  tri godine opet vidjeti!

OVDJE poslušajte zvučni zapis intervjua.

Matija Matanić, 6.a