“Odjednom je sve nestalo.
Bez domaće zadaće.
Bez učiteljice Ane.
Bez lopti u dvorani.
Bez odlaska u park nakon škole.“
Maja Weber: “Grad bez zidova –
Priče koje hodaju”
U Mjesecu hrvatske knjige i tjednu uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata, Vukovara i Škabrnje jučer smo ugostili Vukovarku Maju Weber, danas ostvarenu i sretnu ženu koja je prije 35 godina kao desetogodišnjakinja svjedočila vukovarskoj žrtvi i patnji.
Maja je u knjizi naziva “Grad bez zidova – Priče koje hodaju” kroz kratke i dojmljive crtice pisala o sjećanjima na svoj grad, prijatelje, obitelj, igračke koje su iznenada utihnule, prazne klupe svoga razreda, ulice koje više nisu postojale, crveni tobogan koji je zanijemio, hladan podrum, besane noći, suze, sivilo uništenog grada, drveća bez obrisa i kolonu ljudi u koju se njezin grad na koncu pretvorio…
Maja je govorila o mirisima i zvukovima kojih se i danas ne može riješiti, koji se pojave iznenada i ostanu: zvuk aviona, miris vlage, dogorjelih svijeća, dima, stare odjeće…
… jer kako kaže i piše: “Ne bojim ih se zato što su glasni, nego zato što me mogu pronaći.”
Sedmašice Mihaela, Lucija i Jelena pročitavši tekstove iz knjige, zahvalile su joj na gostovanju koje je u nama ostavilo “trag u beskraju”, korake koji odjekuju…
Maja Weber danas više ne hoda iz straha, ona danas korača jer se SJEĆA i svoje svjedočanstvo prenosi generacijama učenika.
Zahvaljujemo nakladničkoj kući Alfa, promotoru Igoru i cijenjenoj gošći Maji čije ćemo priče pamtiti i koje od srca preporučujemo.