Lijepo je živjeti u slobodi, bez straha i strepnje, ići bezbrižno u školu, baviti se sportom, provoditi slobodno vrijeme s obitelji i prijateljima. No, nije uvijek bilo tako svima…

Osmaši naše škole imali su terensku nastavu 17. veljače u Vukovaru, našem Gradu Heroju. Program je bio iscrpan i poučan. Iz prve ruke naših boraca iz Domovinskog rata saznali smo kakav je bio život pod tromjesečnom kišom granata. Privilegija je bila izvući živu glavu i sačuvati zdrav razum. Duboko su nas potresle priče i slike s Trpinjske ceste, iz vukovarske bolnice, s groblja i Ovčare. Postavlja se pitanje kako čovjek može izgubiti ono što ga čini čovjekom pa da se zvjerski iživljava na drugima, bez kajanja, bez grižnje savjesti.

Siniša Glavašević je napisao: „Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.“

I Vukovar je ponovno izgrađen. Izdigao se iz ruševina u moderan i lijep grad. Vidjeli smo to i pri posjetu Muzeju vučedolske kulture, Gradskom muzeju Vukovar i crkvi svetog Filipa i Jakova. Vukovarci žive, rade, zabavljaju se. Zaboravili nisu, ali oni su grad, oni su Vukovar, oni su heroji i bez njih grada ne bi bilo.

Marijana Fajgl