Pero i Perunka

Bio je ponedjeljak i puhao je vjetar. Samo poneki listić ostao je na stablu, a među njima i Pero i Perunka.

Pero: Bok!

Perunka: Bok!

Pero: Imaš lijepe boje na sebi.

Perunka: Hvala, i ti isto.

Pero i Perunka se zarumenješe i toplina im prođe kroz tijela. Bila je to ljubav. Puhao je vjetar i njih dvoje su otpali s drveta. Šetao sam parkom i ugledao ta dva prelijepa lista. Odlučio sam ih uzeti i ponijeti u školu. Sada su tu, preda mnom i pričaju mi svoju priču. Čini se da život lišća i nije mnogo drugačiji od života ljudi.

Mateo Zeba, 5.a

Jesensko lišće

Jesen je došla i lišće raznijela po cestama i ulicama. Jedino su dva lista ostala čvrsto visjeti na grani.

Bob: Zar i mi ne bismo trebali kao drugi postupati, zar se ne bismo trebali pustiti?

Pero: Misliš da to želiš i k tome se još veseliš?

Bob: Ali na mjestu gdje smo sada mi, novi će listići izrasti.

Pero: Ne znaš ti kako bi bilo pasti.

Bpb: Možda ne znam kako je dolje, ali žalim, gubim prijatelje svoje.

Pero: Bit će ti bolje gore, riješi se te noćne more.

Bob: Ne, neću postupati kao ti, radije ću se pustiti.

Pero: Ne, nemoh to učiniti, više se nećeš moći vratiti.

Tada se list Bob zadovoljno pustio i otišao u raj lišća. Dan kasnije Pero je shvatio da ne može sam. Vjetar ga je odveo visoko u zrak, a Pero je pustio da ga nosi što dalje od tuge za svojim prijateljem.

Lea Sudar, 5.a

Prijateljstvo Krmeljka i Listopada

Krmeljko je došao Listopadu u posjet.

Krmeljko: Bok Listopade!

Listopad: Bok Krmeljko, otkud ti ovdje?

Došao sam vidjeti kako napreduješ u čitanju lektire. Ali zašto si ti za računalom, ne čitaš?

Listopad: Ma kakva lektira! Pročitao sam upute na vrećici od juhe, to mi je dovoljno.

Krmeljko: Radi kako znaš, ali nemoj se žaliti kada budeš dobio ocjenu manje.

Listopad: Mislim da imaš pravo. Hoćeš li mi ti pomoći pročitati ju?

Krmeljko: U redu, učinit ću to za tebe.

Listopad: Pravi si prijatelj.

Jana Zeba, 5.a

Zvijezda i Rumenko

Jednoga dana šetala sam parkom i čula razgovor.

Zvijezda: Joj, vidi mene kakva sam lijepa!

Rumenko: A zar mene ne vidiš, zar si slijepa?

Zvijezda: Što te imam gledati, ja sam zvijezda, a ti izgledaš kao da si pao s gnijezda.

Rumenko obori pogled i izgubi se u magli. Krenuo je tražiti prijatelja koji će ga razumjeti i htjeti se družiti s njim. No, tada je spazio da je jedan čovjek uzeo Zvijezdu. Potrčao ju je spasiti. Uspio je u svom naumu. A kada je sve opet u redu bilo, Zvijezda Rumenka pogleda milo.

Zvijezda: Zapravo i ti imaš boje i ljepote svijeta nisu samo moje!

Tada njih dvoje zaljubljenih odoše s glavom u oblacima bijelim, a ja to gledam i njima se veselim.

Tea Bukovac, 5.b

Ja ili ti, tko je šareniji?

U jednom parku susrela se dva lista u padu.

Šarenica: Hej, Smeđi, nije ni čudo što te u padu vide oka moja, to mi sve govor boja tvoja.

Pjegavi: Možda su mi smeđa leđa moja, ali mi je trbuh iste boje kao cijela koža tvoja.

Šarenica: Pjegava koža moja nije, na njoj su samo boje i moje žile.

Pjegavi: Shvatio sam. U šarenoj se koži natjecati želiš, nemoj se razočarati ako ne pobijediš.

Šarenica: Lista od mene šarenijeg nema, idemo se natjecati, boja mi je spremna.

Pjegavi: Žao mi, draga, želim ići, moram na zimsko drijemanje stići.

Šarenica: U redu, onda natjecanje proljetno će biti. Svejedno ne bi bilo smisla sada u jesen kad će kiša liti.

I tako na tlo došli oni, prespavali zimu i održali natjecanje. Neću vam reći tko je pobijedio, pogodite sami!

Rea Divjanović, 5.b