Čovjek može biti uništen, ali ne i pobijeđen

Ponekad mislimo da je čovjek nešto potpuno nedefinirano, neuništivo, netko koga se ne može pobijediti, a opet u širim razmjerima toliko je malen i krhak. Nekada se ljudski život čini besciljnim, ali svaki čovjek svjesno odabire životne putove, ciljeve i do njih dolazi preko padova i uspona. Tko se bori, tko ima emocije, tko je uporan, doći će do cilja i kroz najveću oluju uzdignute glave. Svaki čovjek više puta u životu padne, bude uništen, ali ne i pobijeđen. Svi mi moramo proći mnoge postaje života. Postaje kojima nema kraja, postaje uspjeha, padova, boli, sreće, tuge... Svakim novim korakom čovjek stječe nova iskustva i ne zna što ga na putu očekuje, kiša, sunce, oluja ili bonaca. Svaka kiša ga može vratiti više koraka unazad, a sunce obasjati, ali i opeći. Baš kao i što slatkiš može biti i sladak i gorak, poput našeg života. Koliko god životne nedaće čovjeka gurale nazad, uništavale, ne mogu ga pobijediti. Ljudi su uporni, bore se za svoj život i sebe. Ako ustraju, ni kiša, ni sunce ni gorka čokoladica ne mogu ga pobijediti, što bi trebao biti i cilj našeg života.

Tea Primorac, 8.a