2013-10-11 13:34:00

Šarena jesen

Jedno malo  jesensko drvo tužno stoji. Lagani  mu povjetarac kida zlatne listove bez milosti. List po list, suza po suza lagano kližu i padaju na zemlju. Drvo u čudu promatra nasmijana lica djece koja skaču po uvelom lišću i željno iščekuje proljeće da mu sunce obasja gole grane i vrati zelenu i bujnu krošnju.
Tako je Luka Marić, učenik 4.c razreda, doživio jesen. 

U nastavku pročitajte doživljaje jeseni učenika 4.c i 4.e razreda.

Jesensko drvo

Drvo mokro i vlažno
ali lijepo i snažno
pod njim glista
stala i gledala.
Stablo stade pričati i pričati,
a glista  ga  gledati i slušati.
Počne i glista pričati,
stala
i brzo prestala
jer je Sunce ugledala.


                                                                     Mia Prgomet, 4.c

Drvo i vrapčić

Jednog jutra kada sam se probudio izašao sam van. Pogledao sam oko sebe i ugledao lišće koje je palo s drveta. To lišće je zaplesalo i vrtjelo se u krug. Došao je i vrapčić  pa je zaplesao s lišćem. Vrapčić je sletio na drvo. Drvo je bilo jako tužno.
Vrapčić ga upita: "Zašto si tužan?"
"Zato što će uskoro zima."
"Nemoj  biti tužan, jer ja ću biti uz tebe", reče mu vrapčić .
"Hvala ti vrapčiću!"
"Za sada budi sretan i uživaj u ovim jesenskim čarolijama."
"Imaš pravo, dragi vrapčiću, važno je što nisam sam."
Vrapčić, sretan što je utješio tužno drvo, nastavio je plesati s lišćem.

Ivan Grubišić, 4.c

Drvo iz sna

Dječak se probudio, doručkovao i izašao van. Zasadio je drvo. Prve nedjelje na drvetu su urodile šljive. Dječak ga je zbunjeno promatrao. Druge nedjelje, na mladom stablu pojavile su se jabuke. Dječak ga začuđeno upita: "Zašto uvijek radiš krivo?" 
"Ne znam, ne znam tko sam i gdje pripadam ..." – odgovori drvo zamišljeno . 
Treće nedjelje došla je jesen i ogoljela grane mladog stabla .
Dječak tužno upita jesen: "Zašto se došla?"  
"Pogledaj što si učinila mom drvetu?"
Jesen ništa ne odgovori, nego blagim vjetrićem pomiluje dječakovo lice.
Dječak se trgnuo i shvatio kako je to bio samo san.

                                                                                               Gabrijel Šarić, 4.c

Tuga jednog drveta

Jedno malo jesensko drvo tužno stoji. Lagani mu povjetarac kida zlatne listove bez milosti. List po list, suza po suza lagano kližu i padaju na zemlju. Drvo u čudu promatra nasmijana lica djece koja skaču po uvelom lišću i željno iščekuje proljeće da mu sunce obasja gole grane i vrati zelenu i bujnu krošnju.   


                                                                                                    Luka Marić, 4.c

Neobično drvo i ježići

U jednoj šumi bilo neobično drvo, drukčije od drugih. Svjetlilo bi svake noći i privlačilo šumske životinje. One su se čudile ljepoti drveta.

Ta je šuma bila jako sretna, jer svi su se o njoj brinuli. Jedan dan su šumom šetala tri brata, tri ježa. Jedan je bio crvene boje, drugi plave, a treći zelene boje. Ovo nije njihova šuma, ali čuli su priču o drvetu koje svijetli po noći i željeli su ga vidjeti. Kada su došli, ugledali su prelijepo drvo. Shvatili su zašto je bilo tako skriveno u šumi.

Te noći, dok su ježići spavali, jedno zlo biće htjelo je spaliti to prekrasno drvo. Ježići su se probudili i svojim crvenim, plavim i zelenim bodljama uplašili zlo biće i spasili drvo. Zlo se više nikada nije vratilo, a neobično  drvo i dan danas krasi šumu.

Noa Sebastijan Jukić, 4.c

 

Jesen

Ljeto je bilo, vrućine su prošle,
hladne jesenske kiše su došle.
U vrijeme dok obilne kiše liju,
slatki grozdovi u vinogradima zriju.
Dok pod starim hrastom žirovi padaju,
vjeverice se obilnoj godini nadaju.
Rumene jabuke na stablima zriju,
u njima se pomalo crvići griju.
Lišće na drveću polako žuti,
u rijeci Savi voda se muti.
Suho i žuto lišće polako vene i pada,
posvuda mir i tišina vlada.
Drveće je sada samotno i tužno,
u cijeloj zemlji vrijeme je ružno.
Medvjedi se pripremaju za zimski san,
jer uskoro će doći prvi snježni dan.
U jesen na drveću raste voće slatko,
samo što traje vrlo, vrlo kratko.

Ana Gostinčar, 4.c

 

Mali i veliki kesten

Uskoro dolazi jesen, a s njom kiše i vjetrovi. Jedno malo stablo kestena stoji sa strane i tuguje što je malo. Nešto niže, do njega uzdignulo se veliko i snažno stablo kestena. Veliko stablo se dičilo i hvalilo svojim snagom i visinom. Malo, slabašno stablo kestena divilo se njegovoj veličini, ali nije bilo ni malo ljubomorno, jer znalo je da će i ono uskoro narasti.

Jednog jesenskog dana reče mu veliko stablo: "Malo si, slabo i nisi od nikakve koristi. Kada puhne malo jači vjetar ti ćeš se srušiti!"

Mali kesten  skupi hrabrosti i odgovori mu : "Ja jesam mali i nisam snažan  kao ti, ali sam sretan i vjerujem da volja za životom pobjeđuje i smrt."

"E, vidjet ćemo!" – reče podrugljivo veliki kesten.

Stigla je hladna i kišovita jesen, vjetrovi su puhali i lomili grane nemoćnog drveća.

Malo stablo kestena borilo se svim silama da preživi savijajući svoje mlade savitljive grane kako je vjetar želio.

Veliko stablo je neko vrijeme prkosilo jakom jesenskom vjetru koji mu je polomio grane. Silna kiša oprala je zemlju koja je štitila njegovo korijenje i veliko stablo kestena se srušilo.

Mladi kesten je preživio i nestrpljivo čeka proljeće i novu snagu za život i rast.

Snaga i veličina nisu toliko bitne, kao volja za životom.

Sara Fujs, 4.c

Rana jesen

Jesen se ušuljala polako i došla je tiho. Rasula je svoje boje po listovima drveća, plodovima voća i povrća. Jesen je najšarenije godišnje doba. U poljanama se užurbano skupljaju plodovi. Mame ubiru žutu, crvenu i zelenu papriku za zimnicu, još se nađe i crvena sočna rajčica. U voćnjacima su slasni plodovi plavih šljiva, crvenih velikih jabuka i zelenih krušaka. U vinogradu se užurbano bere dozrjelo grožđe, koje nas mami svojim mirisom. Oko kuće ima šarenog cvijeća oko kojeg lete pčele. Drveću polako otpada zlatno - žuto lišće. Ranu jesen volim jer ima puno lijepih mirisa i šarenih boja.

Davor Duspara, 4.e

Šarena jesen

Jesen se došuljala tiho,kradom u grad.Došla je šarenim listovima i slatkim grožđem. Bilo je jeseni posvuda: u vinogradima, u šarenim voćnjacima i u šumama. Žuto lišće šuška pod nogama dok hodam. Jake kiše odbijaju se od staklene prozore. Kada gledam kroz prozor vidim jesen kako boji lišće i kako njiše drveće. Vrtovi su prepuni slatkih i rumenih plodova. Šarena jesen hoda ulicama grada i boji ostalo drveće. Ja volim jesen zato što je prepuna lijepih voćaka i šuštavog lišća.

                                                                    Lea Pocintela, 4.e


Osnovna škola Hugo Badalić Slavonski Brod