2014-09-26 13:56:00

Putopisi

„Svijet je knjiga, a oni koji ne putuju, čitaju tek stranicu.“ Pročitajte nekoliko putopisa naših osmašica. Neki su napisani na temelju stvarnog putovanja, a neke su učenice otputovale na krilima mašte i donijele nam dojmove koje bi jednoga dana zaista htjele doživjeti.

Paklenica

Uobičajeni dan u Zatonu, ljeto, vruće, dosadno. Tata kaže da ćemo sutra ići na Paklenicu. Tako je i bilo. Josip, 14-ogodišnjak iz Zatona, tata i ja napunili smo ruksake i krenuli. Išli smo preko Nina. Nin je stari kraljevski grad, to smo učili iz povijesti. Prolazimo kroz Žeravu, skoro smo zalutali i otišli na Pag. Prije mosta smo se okrenuli i pravac Paklenica! Velebit je sve bliže i izgleda veličanstveno, kao da je izrastao iz mora. Dolazimo u Stari Grad gdje se ulazi u Nacionalni park Paklenicu. Parkirali smo auto, kupili karte i krenuli pješice. Tata je htio ostati i gledati kako se neki ljudi penju po stijenama. I on je planinar. Staza ide pokraj planinskog potoka. Prekrasno je gledati male slapove, jezerca, brzace i virove. Jutro je i visoke strme stijene i borovi štite nas od ljetnog vrelog sunca. Planiramo se popeti u špilju Manita peć, a poslije do planinarskog doma i na vidikovac Anića kuk. Nakon sat vremena pojavio se putokaz za Manitu peć. Staza postaje sve strmija i puna kamenja. Nema više ni borova pa nas ljetno sunce prži. Tata me malo vuče pa me malo gura...tko me nagovorio na ovo! Mogla sam se izležavati u Zatonu! Josip me hrabri. Tata nam je nakon još jednog sata uspona objasnio zašto je pećina dobila ime Manita peć. Moraš biti manit da se popneš gore, a dok se penješ, vruće ti je kao u peći. „Konačno!“ viknula sam, ulaz u pećinu bio je ispred nas. Vodič nam je rekao da obučemo jakne jer je u špilji vlažno i hladno. Nisam mu vjerovala. Čekali smo i kuhali se na 30C, ali kad smo ušli, trebala mi je jakna. Sa stropa špilje iznenada pala je na mene velika količina vode. Vrijedilo se namučiti, bila je predivna! Stotine stalagmita čudnih oblika. Jezerca i dvorane su spojene uskim prolazima.
Spustili smo se do potoka i krenuli prema planinarskom domu. Dok smo se penjali, u daljini se odlomila jedna ogromna stijena. Imala sam osjećaj da stojim pored ogromnog nebodera koji se ruši. Jezivo! Nadam se da tamo nije nitko bio. U planinarskom domu odmarali smo se uz juhicu, kobasice i sok. Josip je pitao hoćemo li ići na Anića kuk. Tata je rekao da ćemo ići drugi puta. S Anića kuka se vidi Zadar, Zaton, Pag, a kada je dobra vidljivost i Italija. Spuštamo se u Stari Grad i prije noći stižemo u Zaton.

Ana Čelebija, 8.a

 

Grabovac

Bio je to 15. kolovoz, Velika Gospa. Uputila sam se na misu na Grabovac. Dan je bio osvježavajući. Sunce je širilo svoje zrake najviše što je moglo. Mama je pažljivo vozila kraćim putem što su ga stariji ljudi nekada prije koristili za svakodnevne stvari. Danas je taj put bio pun rupa. Šuma oko nas bila je bučna, kao da se u njoj događa neka igra ili ples. Kako bi auto prošao, digla bi se velika prašina koja kao da je htjela zamesti trag prolaznika. Kad smo stigli pažljivo smo se morali penjati u šumu gdje se održavala misa. Bilo je jako strmo i svaki krivi korak bi mogao naštetiti. Popela sam se dosta visoko. U šumi je bilo prohladno. Zapuhao je blagi vjetar. Njihao je grane. Osvrnula sam se oko sebe. Udahnula sam svjež zrak za kojim neki čeznu. Kada je misa završila, pažljivo sam sišla s mamom dolje. Kupila mi je sladoled, lješnjak i jagodu. Jagoda je bila bolja. Čula sam neke glasove i navijanje. Vidjela sam djecu kako igraju nogomet.  Bila su vesela. Primijetila sam jedno dijete koje se odvojilo.   Nitko ga nije htio primiti u igru. Neka djevojčica je došla do njega i odvela ga. Dječak se nasmijao i pošao. Da mi se vratiti u te dane kad bih bez razmišljanja trčala uokolo. No, svrha života je da životu daš svrhu.

Ivana Harnoš, 8.a

   

Pariz

Oduvijek mi je bila želja posjetiti Pariz. Francuska me vrlo privlači. Odlučila sam zbrojiti ušteđevinu i krenuti put Pariza te tako ostvariti svoj san. Uzbudljivo je bilo letjeti avionom. Nestrpljivo sam čekala obići sve znamenitosti Pariza. Krenula sam od njegovog simbola, Eifelovog tornja. Bila sam oduševljena. Zatim sam krenula u katedralu Notre Dame iz 12.st. Sagrađena je u visokogotičkom stilu i jako mi se svidjela. Nakon toga vodič nas je odveo u muzej Louvre. Vidjeli smo poznatu Mona Lisu i još 35000 umjetničkih djela. Slavoluk pobjede koji je podignutu u čast borcima za Francusku me oduševio. Obišli smo predivne pariške parkove. Ovaj grad ima sve; modu, romantiku, provod i odličnu hranu. Posjetili smo i Disneyland, a posebno sam bila očarana Mickey Mousom. Nažalost, nismo imali prilike ući u dvorac Versailles, ali smo ga razgledali izvana. Bila sam oduševljena i najprestižnijom pariškom avenijom Elizejske poljane gdje sam pronašla mnoštvo trgovina.
I moje nepce je uživalo u Parizu. Probala sam kroasane i razna druga francuska jela. Pariz je nešto najljepše što sam vidjela i opet bih ga htjela posjetiti. S pravom ga zovu gradom svjetla.

Monika Pleša, 8.b

 

Sardinija

Moje najuzbudljivije putovanje do sada je bilo kada sam u sklopu projekta Comenius putovala na Sardiniju. Osjećala sam se kao pravi svjetski putnik. Putovala sam avionom, vidjela mnoga poznata i manje poznata mjesta, upoznala nove ljude, probala raznoliku hranu. Bili smo smješteni u obiteljima u gradu Sassariju. Imala sam priliku razgledati grad s vrlo strmim ulicama po kojima je bilo naporno šetati. Najviše mi se svidjela velika pješčana plaža s čarobnim pogledom. Mogli smo se i kupati, ali ja sam samo umočila noge u toplo more puno valova. Posjetili smo najveću luku na otoku u mjestu Alghero. Mjesto je puno visokih palmi, ceste su široke i mnogi ljudi se bave biciklizmom, što nije bio slučaj u Sassariju. Išli smo u picerije, ipak govorimo o Italiji! Nisu me oduševile te famozne pizze, a pogotovo ne s nuttelom. Bilo mi je prekrasno i voljela bih ponoviti ovo putovanje.

Marija Ćosić, 8.b

 

London

Putovala sam 2 sata avionom do Londona. Oduvijek mi je bila želja posjetiti ga. Odsjela sam u hotelu. Čim sam se smjestila, otišla sam u razgledavanje grada. Prvo sam obišla Oxford ulicu, jednu od najboljih ulica za šopingiranje. U toj ulici ima puno prepoznatljivih dvokatnih crvenih autobusa. Sljedeći dan smo s vodičem obišli Trafalger square (poznati trg u Londonu koji je dobio ime po bitci kod Trafalgera), 10 Downing street (ulicu gdje živi britanski premijer) i Big Ben. Prošli smo pokraj Buckinghamske palače u kojoj živi Elizabeta II., kraljica Ujedinjenog Kraljevstva. To je bio predivan dan. Mislila sam da me nakon toga dana više ništa neće iznenaditi, ali je London Eye bio zaista divan, s njega se cijeli grad može vidjeti, a katedrala sv. Pavla pruža nenadmašan pogled na grad na Temzi. Prošli smo pokraj londonskog zoološkog vrta koji ima prelijepe zelene površine. Zadnji dan sam otišla brodićem u obilazak na Grenwich. Vidjela sam gdje prolazi nulti meridijan. Kada je došao dan povratka, bila sam vrlo tužna. Putem kući razmišljala sam o svom najljepšem putovanju u životu. Nadam se da ću moći otputovati još jednom i ponovno proživjeti ove predivne trenutke.

Josipa Galić. 8.b


Osnovna škola Hugo Badalić Slavonski Brod