2014-09-26 12:52:00

Ljuta sam ko´ paprika!

Često puta nas u životu obuzme bijes, naljutimo se na druge zbog sitnice. Kako naučiti kontrolirati svoje emocije? Evo nekoliko razmišljanja naših šestašica o ovoj temi.

Za dobar odnos potrebno je razumijevanje

„Da se razumijemo, taj stol treba staviti tamo!“ govori moja mama. Tata misli da stol u kuhinji treba biti na suprotnoj strani, ali zna da je mama apsolutna vladarica kuhinje i poštuje njeno mišljenje. Oni to zovu dogovorom. „Opet je kupila cijeli dućan!“mrmlja djed dok gleda kako baka opterećena vrećicama ulazi u kuću. Djed misli da možemo preživjeti i bez tolikih zaliha, ali baka voli kupovati i ugađati svima. On poštuje tu njenu osobinu i ne ljuti se. I oni to zovu dogovorom.
Ja jako volim skupljati sitnice. Polica u mojoj sobi šareni je izlog u kojem uredno složene poziraju moje lutke, uspomene s prvih rođendana, pokloni s putovanja, moja šminka i knjige. Moja mlađa sestra i mačka Timmy redovito vrše inventuru po mojoj polici. Poruše knjige, ispreturaju šminku, nakrive ukrase na lutkino kosi. To me naljuti i poželim se izderati na njih. Poželim ih nazvati nimalo lijepim imenima, poželim reći ružne riječi, no onda se sjetim maminog „Da se razumijemo...“ i bake s vrećicama koja kao da je krenula u rat protiv gladi. Odbrojim do 10, kako mi je rekla mama, i sjetim se da je moja sestra bila mali zamotuljak koji mi se smiješio kad god bih ju pogledala. „Da se razumijemo,“ obratim se ljutitoj sebi, „večeras ću na spavanje otići mirno i sanjati najljepše snove, ljutnji u inat“.

Tea Bukovac, 6.b

 

Svoju srdžbu rješavam ovako...

Trudim se ne svađati se i ne ljutiti se zbog sitnica. Ponekad se naljutimo bez razloga. Neki se ne trude pomiriti, iako nemaju razlog za ljutnju. Svima trebamo oprostiti i svladati ljutnju i srdžbu. Moje riječi ponekad povrijede moje sugovornike. Poslije se ispričam. Često progutam srdžbu i ružne riječi prije nego ih izustim, ali često se ne mogu suzdržati. Kad sam ljuta na nekoga, onda sam cijeli dan neraspoložena. Shvatila sam da se nije lijep ljutiti i duriti jer ljutnja pokvari dan i šteti meni i drugima.

Monika Lukšić, 6.b

 

Svoju srdžbu rješavam ovako...

Najčešće se sama rješavam svoje ljutnje, a da to zapravo nitko ne zna. Ponekad kada se srdim na drugu osobu, na papir napišem njene mane i prednosti te odaberem ono što prevladava. Osjećaji su ti koji često prevagnu, ali sam često i neodlučna. Imam li se pravo ljutiti ili ne? Razgovaram sama sa sobom i komentiram druge. To možda zvuči luckasto, ali nije. Imam osjećaj da me netko razumije. Srećom pa imam svoju sobu tako da me nitko ne može čuti. Ipak je najbolje ignorirati ljude koji me ogovaraju. Tako neću imati razloga biti ljuta

Ivana Grgić, 6.b


Osnovna škola Hugo Badalić Slavonski Brod