2014-02-24 15:29:00

5. susret Comenius projekta u Poljskoj

U jugozapadnom dijelu Poljske, u Vojvodini Opole, od 10. do 14. veljače 2014. godine održan je 5. susret Comenius projekta "Kruh-štruca Europe". Na susretu su sudjelovali Comenius timovi iz Turske, Finske, Francuske, Italije, Hrvatske te poljski tim, domaćini susreta. O detaljima susreta pročitajte u nastavku, a izbor fotografija sa susreta pogledajte u galeriji fotografija.

U jutarnjim satima 10. veljače 2014.  započelo je naše putovanje prema Poljskoj, gdje smo krenuli na 5. susret Comenius projekta „Kruh-štruca Europe“. Na susretu su sudjelovali Comenius timovi iz Turske, Italije, Finske, Francuske, Hrvatske te poljski tim, domaćini susreta. U popodnevnim satima stigli smo u Opole, gdje su nas dočekali naši domaćini. Već nam se na prvi pogled svidio ovaj grad smješten na rijeci Odri.

U utorak ujutro, iz Opolea gdje smo bili smješteni, uputili smo se prema Biadaczu gdje je smještena škola naših domaćina. Domaćini su nas dočekali glazbenim programom dobrodošlice, prezentirali nam tradicionalnu nošnju svog kraja te nas poveli u razgledavanje škole.  U potkrovlju  Srednje škole pape Ivana Pavla II. u Biadaczu smješten je etnografski muzej koji se sastoji od dva dijela: fotografske izložbe pod nazivom „Od kolijevke pa do groba “  i izložbe eksponata koji prikazuju unutrašnost  tradicionalne poljske kuće. U tom su nam povijesnom ambijentu učenici domaćini kratkim igrokazom prenijeli dašak povijesti i  poljske tradicije.

Uslijedilo je upoznavanje s gradonačelnikom  Lubnianya, Krystianom Baldiem, koji nas je upoznao s ljepotama, ali i s poteškoćama općine koju predstavlja, a zatim i poveo u razgledavanje tvrtke Stegu (tvrtke koja se bavi proizvodnjom ukrasnog kamenja) i crkve svetog  Bartolomeja. Na kraju razgledavanja domaćini su nas počastili tradicionalnim poljskim specijalitetima.

Sutradan, 12. veljače, uputili smo se u Radzionkow gdje smo posjetili Muzej kruha.  Naš domaćin, Piotr Mankiewicz - vlasnik muzeja, razgledavanje  je  pretvorio u igru pogađanja. Pokazivao nam je starinske predmete i neumorno postavljao pitanje „Co to jest?“ , a mi smo pokušavali odgonetnuti čemu je koji predmet služio. Pogledali smo kratku prezentaciju o povijesti kruha, tradiciji vezanoj za kruh te procesu proizvodnje kruha, a zatim smo zasukali rukave i bacili se na formiranje pletenica od tijesta, koje su nam nakon razgledavanja muzeja, na naše veliko veselje, ponudili pečene.

Poslije toga, slijedio je sat povijesti. Sjeli smo u stare drvene klupe, a naš nas je domaćin poučavao o običajima u starim poljskim školama te nas poveo u obilazak eksponata koji su se koristili u školama Poljske kroz povijest: stare knjige, početnice, školski pribor, odjeća...

Nakon toga,  krenuli smo u Wieliczku  na neobično i avanturističko putovanje u rudnik soli.  U blizini Krakova, u gradu Wieliczka smjestila se jedna od najstarijih tvrtki na svijetu. Radi se o rudniku soli u kojem se stolna sol proizvodila od 13. stoljeća pa sve do 2007. godine. Rudnik je postao pravi podzemni grad izrezan u stijeni od soli.

Naše „putovanje u središte zemlje“ započelo je spuštanjem niz dugačko drveno stepenište. Otkrili smo da ovaj rudnik skriva mnogobrojne ljepote. Obišli smo brojne rudarske hodnike, nekoliko manjih kapela, brojne oltare, skulpture, mitske figure izrezbarene u davnoj prošlosti, kao i veliko slano jezero na dubini od 135 metara. U rudniku se nalazi i u potpunosti od soli napravljena kapela blažene Kinge, za koju se govori da ima najbolju akustiku od svih građevina u Europi. Naš je turski kolega svojom pjesmom testirao akustiku u kapeli i sve nas dobro zabavio. Ova je kapela i najveća podzemna crkva na svijetu, smještena na dubini od 200 metara.

Prema poljskoj legendi za otkriće rudnika u 13. stoljeću zaslužna je kraljica Kinga, kći hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV i žena poljskog kralja Boleslawa Skromnog. Kraljica je svoj zaručnički prsten bacila u mađarski rudnik soli nakon čega ga je rudar pronašao u Wieliczki. U  rudniku u odaji Janowice imali smo prilike vidjeti skulpture od soli koje predstavljaju rudara koji u grumenu soli vraća prsten kraljici Kingi. Sveta Kinga je postala zaštitnica rudara u ovom rudniku. Nakon trosatnog razgledavanja na površinu nas je vratilo dizalo te smo se  umorni, ali oduševljeni viđenim, vratili u Opole.

Četvrtak je bio dan predodređen za razgledavanje Opolea. Ovaj grad, smješten na rijeci Odri, iznenadio nas je  svojom bogatom tradicijom. Saznali smo kako je Opole prvenstveno poznat kao dom Nacionalnog festivala poljskih pjesama, a uvjerili smo se i u njegovu bogatu povijest. Obišli smo povijesne crkve i samostan (fragmenti iz 1280.), grobnice prinčeva dinastije Piast i veliki toranj koji je jedini ostatak dvorca koji su uništili Nijemci 1930. godine. Okružena stambenim zgradama, na veličanstvenom trgu smjestila se gradska vijećnica, koja podsjeća na Palazzo Vecchio u Firenci. Obišli smo i stambenu zgradu koja pokazuje kako se živjelo u Poljskoj prije stotinjak godina.

Večer smo proveli u Biadaczu u ugodnom društvu  naših Comenius prijatelja te smo upoznali i roditelje učenika poljskog tima, koji su nas ugostili i pripremili nam tradicionalne poljske specijalitete.

Ubrzo je došao i petak, dan našeg povratka kući. Oprostili smo se  s našim gostoljubivim domaćinima i krenuli prema Hrvatskoj. Na povratku smo „ukrali“ par sati i prošetali Krakowom,  još jednim povijesnim biserom Poljske.

U kasnim večernjim satima vratili smo se kući. Naše se  putovanje privelo kraju. O ugodnom, ali i poučnom druženju s našim Comenius prijateljima još ćemo neko vrijeme pričati, a našim domaćinima, ali i svim Comenius prijateljima poručujemo:„Do widzenia i dziękuję!” (Doviđenja i hvala!).

 


Osnovna škola Hugo Badalić Slavonski Brod