Tko smo na ovome svijetu? Jesmo li predodređeni samo za djela koja su nam drugi namijenili? Trebamo li ostati u kutijama koje su za nas kreirali drugi svojom uskogrudnošću i predrasudama? Ili…

Večerašnja plesno dramska predstava Paravani i poetski recital Ruke Udruge slijepih, Udruge gluhih i Udruge Regoč pomiču granice. Glumci, članovi udruga, pokazali su nam da i gluhi mogu plesati, slijepi svirati prekrasne skladbe, recitirati, biti kustosi u galerijama. Na jednostavan način su pokazali velike životne mudrosti i istine koje prečesto zaboravljamo u vrtlogu svakodnevice. U današnjem svijetu kada osuđujemo i odbacujemo jedni druge zbog izgleda, imovinskog stanja, odijevanja, fizičkih nedostataka, ovi veliki ljudi čistog srca su nam pokazali koliko je stigmatizacija pogrešna jer svi mi možemo ono što želimo, sami si u životu određujemo granice i ograničenja.

Učenici 6. i 8. razreda naše škole (Novinari i Glazboljupci) u pratnji učiteljica Alenke Martinović i Marijane Fajgl su bili oduševljeni i dirnuti programom. Dobili su poticaj da prošire vidike, da ne ostaju na površini  jer ispod nje se nalaze mnogi neistraženi svjetovi, neke nove boje, neki drugačiji tonovi…

Što smo naučili?

Sreća je…kad uspiješ uhvatiti komadić duge u svoju bočicu i svaki dan uzimati komadić za naoko malena zadovoljstva, toliko rijetka i bitna.

Sreća je…kad shvatiš da ruke nisu izrasle iz ramena, nego iz srca pa svaki dodir i svaki zagrljaj postaju bitni.

Sreća je…kad postaneš zahvalan na svjetlu, oblicima, riječima, dodirima – a mislimo da su nam bezuvjetno podareni.

Ostale fotografije pogledajte u Galeriji