Privilegija je zaviriti u život neke poznate osobe, vidjeti kako je živjela, koja joj je bila dnevna rutina, gdje je objedovala, gdje spavala… Pružila nam se jedinstvena prilika sve to saznati kad je za javnost u našem gradu otvorena Kuća Brlić. Ivana Brlić Mažuranić stvarnost je pretvarala u bajke. Rođena je 18. travnja 1874. godine u Ogulinu, a preminula je u Zagrebu 21. rujna 1938. godine. Podrijetlom je iz poznate obitelji – djed joj je bio hrvatski ban Ivan Mažuranić, a baka sestra preporoditelja Dimitrija Demetra. Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskome. Nakon udaje za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića preselila se u Brod na Savi (današnji Slavonski Brod) gdje se posvetila obrazovanju i književnom radu. Iako je počela pisati vrlo rano, prvi radovi su joj objavljeni tek početkom 20. stoljeća. Nakon nekoliko relativno nezapaženih radova 1913. objavljuje roman „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ koji postiže uspjeh kako kod publike tako i kod kritike. Tri godine kasnije objavljuje zbirku pripovjetki „Priče iz davnine“ koju književni kritičari smatraju njezinim krunskim djelom.
Ova bajka ponovo vraća u život izgubljeni svijet pretkršćanskih vjerovanja Hrvata. Likovi poput Kosjenke i Regoča, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka, Vjesta, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića i Bjesomara utjelovljenja su ljudskih moralnih osobina i osjećaja, kako vjernosti, ljubavi i dobrostivosti, tako i nestalnosti i slabosti. Osim bajki pisala je i pjesme, pripovijetke, romane, basne, eseje te i članke te se bavila prevodilačkim i redaktorskim radom.
Ivana Brlić-Mažuranić prva je žena koja je primljena u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti (kao dopisni član), a dva puta nominirana je za Nobelovu nagradu za književnost – 1931. i 1938. godine. Bila je aktivna i u javnom životu podupirući supruga u borbi protiv Khuen-Héderváryjeva režima, zbog čega je dobila zlatnu medalju za svoje djelovanje od biskupa J. J. Strossmayera.
Ovu neponovljivu književnicu danas se često naziva i Hrvatskim Andersenom. Prema njezinim bajkama snimljeni su animirani i igrani filmovi, radio drame te napravljeno niz stripova. Djela Ivane Brlić- Mažuranić i danas su neizostavni dio školske lektire. U Kući Brlić smo uživali. Prekrasno je bilo vidjeti peć iz koje su, potpomognuti Ivaninom maštom, iskakali domaći, radni stol i prozor kroz kojeg je gledala mladog postolara – kasnije šegrta Hlapića. Obogaćeni smo detaljima koje nismo mogli saznati ni iz jedne biografije. Sad smo još ponosniji što je bila dio našeg grada i što je Grad dio njezinih neponovljivih djela.