2013-10-31 15:26:00 Tajni život lišća O čemu lišće razmišlja, kakav je život njihov, jesu li i oni, kao i ljudi, dobri, loši, tašti, simpatični... Učenici 5.a i 5.b razreda dali su mašti krila i evo rezultata. Pero i Perunka Bio je ponedjeljak i puhao je vjetar. Samo poneki listić ostao je na stablu, a među njima i Pero i Perunka. Pero: Bok! Perunka: Bok! Pero: Imaš lijepe boje na sebi. Perunka: Hvala, i ti isto. Pero i Perunka se zarumenješe i toplina im prođe kroz tijela. Bila je to ljubav. Puhao je vjetar i njih dvoje su otpali s drveta. Šetao sam parkom i ugledao ta dva prelijepa lista. Odlučio sam ih uzeti i ponijeti u školu. Sada su tu, preda mnom i pričaju mi svoju priču. Čini se da život lišća i nije mnogo drugačiji od života ljudi. Mateo Zeba, 5.a
Jesensko lišće Jesen je došla i lišće raznijela po cestama i ulicama. Jedino su dva lista ostala čvrsto visjeti na grani. Bob: Zar i mi ne bismo trebali kao drugi postupati, zar se ne bismo trebali pustiti? Pero: Misliš da to želiš i k tome se još veseliš? Bob: Ali na mjestu gdje smo sada mi, novi će listići izrasti. Pero: Ne znaš ti kako bi bilo pasti. Bpb: Možda ne znam kako je dolje, ali žalim, gubim prijatelje svoje. Pero: Bit će ti bolje gore, riješi se te noćne more. Bob: Ne, neću postupati kao ti, radije ću se pustiti. Pero: Ne, nemoh to učiniti, više se nećeš moći vratiti. Tada se list Bob zadovoljno pustio i otišao u raj lišća. Dan kasnije Pero je shvatio da ne može sam. Vjetar ga je odveo visoko u zrak, a Pero je pustio da ga nosi što dalje od tuge za svojim prijateljem. Lea Sudar, 5.a
Prijateljstvo Krmeljka i Listopada Krmeljko je došao Listopadu u posjet. Krmeljko: Bok Listopade! Listopad: Bok Krmeljko, otkud ti ovdje? Došao sam vidjeti kako napreduješ u čitanju lektire. Ali zašto si ti za računalom, ne čitaš? Listopad: Ma kakva lektira! Pročitao sam upute na vrećici od juhe, to mi je dovoljno. Krmeljko: Radi kako znaš, ali nemoj se žaliti kada budeš dobio ocjenu manje. Listopad: Mislim da imaš pravo. Hoćeš li mi ti pomoći pročitati ju? Krmeljko: U redu, učinit ću to za tebe. Listopad: Pravi si prijatelj. Jana Zeba, 5.a
Zvijezda i Rumenko Jednoga dana šetala sam parkom i čula razgovor. Zvijezda: Joj, vidi mene kakva sam lijepa! Rumenko: A zar mene ne vidiš, zar si slijepa? Zvijezda: Što te imam gledati, ja sam zvijezda, a ti izgledaš kao da si pao s gnijezda. Rumenko obori pogled i izgubi se u magli. Krenuo je tražiti prijatelja koji će ga razumjeti i htjeti se družiti s njim. No, tada je spazio da je jedan čovjek uzeo Zvijezdu. Potrčao ju je spasiti. Uspio je u svom naumu. A kada je sve opet u redu bilo, Zvijezda Rumenka pogleda milo. Zvijezda: Zapravo i ti imaš boje i ljepote svijeta nisu samo moje! Tada njih dvoje zaljubljenih odoše s glavom u oblacima bijelim, a ja to gledam i njima se veselim. Tea Bukovac, 5.b
Ja ili ti, tko je šareniji? U jednom parku susrela se dva lista u padu. Šarenica: Hej, Smeđi, nije ni čudo što te u padu vide oka moja, to mi sve govor boja tvoja. Pjegavi: Možda su mi smeđa leđa moja, ali mi je trbuh iste boje kao cijela koža tvoja. Šarenica: Pjegava koža moja nije, na njoj su samo boje i moje žile. Pjegavi: Shvatio sam. U šarenoj se koži natjecati želiš, nemoj se razočarati ako ne pobijediš. Šarenica: Lista od mene šarenijeg nema, idemo se natjecati, boja mi je spremna. Pjegavi: Žao mi, draga, želim ići, moram na zimsko drijemanje stići. Šarenica: U redu, onda natjecanje proljetno će biti. Svejedno ne bi bilo smisla sada u jesen kad će kiša liti. I tako na tlo došli oni, prespavali zimu i održali natjecanje. Neću vam reći tko je pobijedio, pogodite sami! Rea Divjanović, 5.b |
Osnovna škola Hugo Badalić Slavonski Brod |