Jesen je. Ponovno. Drukčija je od svih dosad. Samo se tuge broje, osmijeha nema na mom licu. Hladne, sive ulice postaju još hladnije, tromije. U meni se bude neki novi osjećaji, nepoznati. Svi ljudi su ostali isti, svijet se okreće i svima je ovo samo još jedna jesen... Meni nije. Nemam razloga biti nesretna, vjerojatno  me samo obuzela nostalgija za ljetom koje je prebrzo završilo, nostalgija i čežnja za srećom u sebi. Već dugo je nema. Jesen je nepredvidive, uvijek me iznenadi budeći u meni tugu, sjetu, tišinu, onda kada to najmanje očekujem. Na jesen se nikada neću naviknuti.

Marina Jovičić, 8.c