Tradicionalno smo u našoj školi obilježili Dan bijelog štapa. Kao i svake godine petaši su se pokušali staviti u cipele slijepe osobe i bez korištenja vida, uz videćeg vodiča, kretati se školskim hodnicima i stubištem, što se pokazalo najstrašnijim dijelom zadatka. Naučili smo kako prilikom pristupanja slijepoj osobi trebamo joj lagano dotaknuti rame kako bi znala da se obraćamo upravo njoj, slijepu osobu ne možemo uzeti za ruku i vući je za sobom, već joj trebamo ponuditi ruku savijenu u laktu kako bi nas uhvatila za nadlakticu. Važno je kretati se korak ispred slijepe osobe kako bi ona osjetila kada nailazimo na stepenice ili silazimo s njih, umjesto da guramo slijepu osobu u stolac, ruku kojom vodimo stavljamo na naslon stolca te će slijepa osoba tako znati na koji je način stolac položen i moći će sama sjesti. Pri ulasku u sredstva javnog prijevoza poželjno je uvijek koristi prva vrata (kod vozača).