Danas ću govoriti o mojim emocijama u pjesmi koju nam je pustila vjeroučiteljica na satu. Pjesma se zove  O cijeno neprocjenjiva. Također ću govoriti o mojim odricanjima u Korizmi. Kada sam prvi puta čula tu pjesmu sve je bilo jasno. Kada god čujem tu pjesmu u meni se probudi emocija tuge. Pjesma je jako osjećajna i poučna jer se trebamo boriti za svoj život, za pravdu, za istinu. Kroz Korizmu sam odlučila da se s nikim neću svađati, da ću biti poslušna... U Korizmi mi se sviđa to što se svatko odriče grijeha i nečega lošeg, a da se sve to mjenja u nešto pozitivno, u nešto bolje za tog čovjeka, u nešto bolje za sve. I još nešto kroz Korizmu, na neki način svi mjenjaju svoj način života. Svi bi ljudi na svijetu trebali razmišljati da se odreknu nečega lošega.

Ema Rajković, 5.b

Otišla sam u školu. Bila je srijeda. Prvi sat imala sam vjeronauk. Na njemu nam je učiteljica govorila o Korizmi. Rekla nam je da za to vrijeme razmišljamo o Isusovoj muci i smrti. Kako bi nam dočarala što želi reći pustila nam je predivnu pjesmu „O cijeno ne procjenjiva“. Pažljivo sam ju slušala. Kada je pjesma završila shvatila sam da je Isus dao svoj život i mučio se, a sve to samo zbog nas. U tom trenutku poželjela sam biti poput Isusa. Mislim da je predivno to kada možemo pomagati i usrećiti druge i za njih činiti nešto veliko. Dugo sam razmišljala kako bih ja mogla biti poput Isusa? Tada sam shvatila da je Korizma pravo vrijeme da činim dobro i pomažem drugima. Tada sam odlučila da ću se truditi ispraviti sve svoje pogreške. No nije mi baš bilo jasno kako? Došla sam kući i ponovno poslušala pjesmu više puta. Odlučila  sam da ću drugima više pomagati, roditelje više poštovati, možda više puta tjedno ići na svetu misu, imati više razumijevanja za druge… Mislim da ću time moći ispraviti svoje pogreške, druge usrećiti a i samu sebe. Tako će moja Korizma imati smisla. Navečer sam se pomolila i zahvalila Isusu za sve ono što je On danas učinio za mene. Što me čuvao, podario roditeljsku ljubav i mir, prijatelje, zdravlje, sreću i veselje u mom domu… I prije svega što mi je omogućio da shvatim koliko me on zapravo voli i cijeni. Već sam bila pomalo umorna pa sam ubrzo punog i ispunjenog srca srećom i radošću zaspala, a time završila svoj prvi dan u Korizmi, koji je zahvaljujući Isusu imao svoj smisao. Bio je to sretan i blagoslovljen dan, a moje se srce osjećalo zahvalno, sretno i ispunjeno.

Ella Lulić 5.b